Sudski tumač za madjarski jezik Beograd

Mađarski jezik (mađ. Magyar nyelv) je jezik koji pripada ugarskoj podgrupi ugro-finskih jezika koji su deo uralskih jezika. Jedini slični jezici su hantijski i mansijski. Njime govori 14,5 miliona ljudi. Mađarski je službeni jezik Mađarske, jedan od šest službenih jezika Autonomne Pokrajine Vojvodine (Srbija), kao i službeni jezik na lokalnom nivou u delovima Rumunije (Transilvanija) i Republike Slovenije (okolina mesta Lendava, u istočnoj Sloveniji). Pored toga, mađarski se govori i u delovima Slovačke, Ukrajine, Hrvatske i Austrije, ali u njima ne uživa status službenog jezika. Pošto je mađarski jezik službeni jezik Mađarske, on je istovremeno i jedan od službenih jezika Evropske unije. Mađarski jezik specifičan je po tome da ima veliki broj padeža (lingvisti se ne slažu oko tačnog broja, ali smatra se da ih ima barem 18, ostale smatraju izuzecima, kojih ima mnogo), što ga čini prilično komplikovanim za učenje. Imenica ház koja znači kuća poprima oblik házból u značenju iz kuće, házban u značenju u kući, házba u značenju u kuću, házról u značenju sa kuće ili o kući, házon u značenju do kuće, házra u značenju prema kući, itd. Ovo je tipično za aglutinativne jezike, kao što je i mađarski. U mađarskom školstvu se ni ne koriste padeži, nego drugi sistemi analize jezika. Kompleksnosti mađarske gramatike doprinosi i činjenica da mađarski ne poznaje glagol imati. Ja imam se na mađarskom jeziku iskazuje sa nekem van, što u doslovnom prevodu znači meni postoji. Glagoli se konjugiraju u zavisnosti od toga, da li imaju komplimentaran objekat ili ne. Látok znači Ja vidim (nešto), ali Látom a könyvet znači Ja vidim knjigu. Mađarski jezik ima puno zajedničkih reči sa srpskim, a mnogo reči su i jedan i drugi jezik preuzeli iz turskog i nemačkog jezika. Tako se na mađarskom papuča kaže papucs, ključ je kulcs, sto (astal) je asztal, itd. Ima primera da je mađarski jezik pozajmio slovenske reči kao kovács, ali ima i mađarskih reči u srpskom jeziku, kao što je to na primer ašov.